[mrezni]

OK ekipa, odlučio sam nabiti što više postova na forumu...

Prije nešto vremena Work je dijelio neke poklone onima koji napišu tutorial, a ja nikad ne dobijem ništa džabe (ni u stare babe) i zato sam tada preskočio pisanje tutorijala. Sada sam ipak odlučio napisati jedan tutorijal, možda će nekom kućnom majstoru biti od pomoći.

Mislo sam biti zbilja kratak, no ipak neka "teorija" postoji i dobro je znati je.

Nakrimpao sam sigurno nekoliko desetaka tisuća konektora, a duljina kabela koja mi je prošla kroz ruke mjerljiva je u stotinama kilometara. Ipak, ne tvrdim da znam sve niti da je moj način jedini ispravan. Zadnjih 5 godina izbjegavam raditi kabele i koristim gotove i certificirane jer je vrijeme i zbirna cijena elemenata veća od cijene gotovog kabela.

Ako vas interesira možemo pisati i o drugim vrstama kabela, o utičnicama, strukturnom kabliranju, o patch panelima, o svjetlovodima, standardima, spajanju ili sl.

Isto, možemo pisati i o testiranju, traženju grešaka, neka pitanja i odgovori i sl.

Zbog preglednosti ću sve podijeliti na nekoliko posteva.

[Workshop385]

[mrezni]

Što je to Ethernet?
Ethernet se još označava i IEEE 802.3 i gdje god vidite taj prefiks (dalje dolaze još razna slova  ) radi se o Ethernetu. To je standard prijenosa podataka u računalnim mrežama baziran na slanju informacije u rascijepkanim okvirima (frames).
Računalne mreže se definiraju kroz OSI referenti model koji se sastoji od 7 slojeva, Ethernet kabel je "smješten" na prvom sloju - Media layeru (L1). Sam prijenos podataka između opreme nalazi se na 2. i 3. sloju (switching i još dosta toga je L2, dok sam TCP/IP "stanuje" na L3, na routing levelu).

Vama je dovoljno znati da je to osnova za prijenos podataka u računalnim mrežama jer postoje i razne druge "baze".

Kad netko kaže Ethernet kabel i ne navodi ništa drugo tada se misli na "obični" bakreni kabel baziran na (uvijenoj) bakrenoj parici.

Netko je možda nekad davno vidio stare 10base-2 , 10base-5, 10base-T ili slične mreže s nekim "kutijicama", koaksijalnim RG-58A/U kabelima i BNC konektorima, terminatorima i T spojnicama. To smo odavno pospremili u ropotarnicu povijesti, a svijet danas "vozi" uglavnom na bakrenim uvijenim paricama.

[mrezni]

Znamo što je to kabel.
Kabel nikako nije isto šta i kabao (kabal), ovo drugo je posuda za vodu.

Kabel se sastoji od vanjskog plašta, od izolacije, eventualno nosivog elementa, zaštitnih elemenata i izoliranih vodova.

Sjećate se plosnatih kabela za telefone? Tamo se nalaze 2 ili 4 žice paralelno položene jedna uz drugu. Da skratim priču recimo da su ljudi zaključili kako se signal pušten kroz dvije žice međusobno uvijene na određeni načim elektromagnetski "izolira" i linija je otpornija na šum, preslušavanje, povećava se rezonancija, a time i maksimalna frekvencija signala, tj. gustoća podataka ili završnom matematikom - dobiva se viša brzina komunikacije.

Te dvije žice kojima putuje signal  zovu se - PARICA. Parica (kao - par) znači dvije žice. Ne jedna, ne tri ili 5. Dvije žice čine paricu. Ukoliko su žice međusobno uvijene tada se to zove uvijena parica ili twisted pair, odnosno skraćeno - TP.

Parice su uvijene, a vijak je (ili ja) uvrnut.

U svijetu mreža ćete često sresti pojam TP.

Prvo mjesto gdje ćete to sresti je oznaka kabela. Kabel s uvijenim paricama naziva se TP kabel.

I tu dolazimo do prve greške koju rade gotovo svi. Bez obzira što držali u ruci svi ću "lupiti" da je to  UTP kabel. Bio, ili ne.  Ono "U" u kratici UTP znači unshielded odnosno - neoklopljeni. To znači da su parice i cijeli kabel uvijenih parica isključivo izolirani galvanski (izolacijom), no ne i elektromagnetski (npr. folijom).

Kabeli izolirani elektromagnetski oklopljeni su folijom, opletom ili opletom i folijom. Ovisno o parametrima kao što su maksimalna frekvencija i gušenje kabeli se svrstavju u kategorije, a time ih razlikuje i način kako se oklapaju folijom i konstrukcija.

Oklopljeni kabeli su redom STP, FTP ili SFTP. S - shielded (opleteni), F - foiled (ovijeni folijom).


Na slici sam slikao redom: SFTP Cat.5E , Cat.6 i Cat.7
Ovaj prvi - 5E ima samo foliju i oplet oko svih parica.
6 ima odvojene dvije i dvije parice, međusobno odvojene folijom.
7 ima svaku paricu zasebno ovijenu folijom.

Kod nekih kabela dolazi i 9. žica, neizolirana bakrena žica debljine kao i signalne i nalazi se u opletu.
Kod S/FTP kabela se obavezno testira i spoj opleta (koji se obostrano uzemljuje), a oplet predstavlja uzemljenje tj. masu (GND).

Oplet i folija umanjuju smetnju (šum) i održavaju brzinu i kvalitetu signala, no da bi "stvar funkcionirala" oni se uzemljuju i terminiraju ispravnim konektorima.

To znači, ako kupite S/FTP kabel i spojite ga običnim plastičnim konektorima ili upiknete u plastične utičnice zapravo ste bacili novac na razlici u cijeni i jedva ste išta postigli onime S ili F u nazivu.

S/FTP kabeli se češće koriste u industriji i linijama osjetljivima na smetnju. Deklarirana duljina ethernet kabela je 100m. Zapravo 96m instalacije + 2m spojni kabel + 2m spojni kabel. Neovisno o izvedbi ili kategoriji kabela ili brzini. U praksi, ako imate kvalitetnu opremu i možete ručno podesiti parametre komunikacije, uz spuštanje brzine mofuće je izvući i nekih 130-145m. No imajte na umu da je to hod preko ruba i ne možete se čuditi problemima.

Žice u ethernet TP kabelu su označene bojama. Boje su narančasta, zelena, plava, smeđa. Prva žica u parici nosi "punu boju", dok je druga "šarena" (kao kod billjarskih kugli), odnosno bijelo-obojena (npr. bijelo-plava). Filozofi se još uvijek spore je li je žica zapravo bijelo-plava ili plavo-bijela. No shvaćate što vam želim reći.

Mala napomena iz prakse - neki kabeli nemaju označenu "šarenu", nego je ta žica par iz parice u koju je uvijena. To se često sreće kod cat.6 kabela gdje su parice već odvojene folijom i lako se prepoznaje par. No ima jedan - ali. Kad jednom razvrstate žice iz parica u raspored za nabacivanje na konektor lako se dogodi da pomiješate te žice, a pošto su sve šarene zapravo bijele i nisu označene shvatiti ćete pogrešku tek na ispitivanju.

Ako mislite da je to gadno zahvalite Bogu što niste vidjeli telekomunikacijske (telefonske) TP kabele po 20, 50, 100 ili 200 parica u sektorima i razbrajanjem u ružu  . E, kad se ti pomiješaju onda je zeznuto.

[mrezni]

Osim što ste naučili da UTP kabel jako rijetko bude baš - UTP kabel i na gigabitnim mrežama je to uglavnom STP ili SFTP kabel priča se naravno komplicira.

Kabeli još mogu biti i samonosivi, mogu biti na otvorenom (ne možete bilo koji kabel razvući između kuće i radione i nadati se da će dugo trajati), mogu imati i repelent od glodavaca i insekata i sl.
Evo, opet jedna crtica iz prakse - imao sam slučaj FTP kabela kroz koji su ulazili mravi. Sve je bilo zadihtano PP masom i IP66 oprema, a mravi ušli u ormar.

Tu je podjela na krute (instalacijske) i gibljive (priključne) izvedbe. Instalacije (uglavnom strukturno kabliranje) se rade isključivo krutim kabelom s punom žicom.  Uređaji se spajaju gibljlivim kabelom s licnastim vodičem.

Slijedeća greška - ljudi uglavnom kupuju krute kabele i od njih sami rade priključne kabele (računalo na switch, STB, router, toster, što god) i onda po njima gaze, zapinju, gnječe ih i čude se zašto su tako "čudni". Znači, uređaji se spajaju gipkim kabelom. Kao što bušilica ili brusilica ima meki kabel, a ne PGP(PP-Y) tako je i kod mrežne opreme.

Greška broj 2  - ljudi kupe gotovi gipki mrežni kabel i odluče ga skratiti i sami nakrimpati konektor. Sve odlazi u frustraciju, a prvi red niže rangiranih svetaca, poneki diktator ili član rodbine uparen sa životinjama dolazi u prednji plan (posvke) već pri pokušaju uvođenja vodiča u konektor. Osim što ih je teže uvesti (svih 8 istodobno) bez da se povijaju, poispadaju i izgube raspored često se dogodi i da 2 uđu u istu rupicu jer su znatno tanji od punog voda. Ako i to prebrodite šanse su još uvijek 50:50 jer već spomenuti tanki vod pobjegne u stranu i vampir spojica (zubi) kontakta ne zagrizu u vod nego pored njega, u izolaciju i sl. Na kraju imate vrlo nesiguran spoj koji može raditi, a opet ne mora, ili najgore - malo će raditi, a malo neće.

I na kraju - debljine.

Kabeli se izrađuju u različitim debljinama, odnosno presijecima vodiča.

Presjeci sežu od AGW23 do 27.

Zapamtite da su AWG24 kabeli "standard" i uglavnom ćete ih sretati kod Cat.5E kabela. Ne tražite li posebno i ne znate li protiv kojeg neprijatelja se borite tada će na uobičajeni AWG24 kabel ići standardni RJ konektor.



Dođete li do Cat.6 ili Cat.7 kabela vjerojatno ćete doći do AWG 26 ili AWG27 kabela i čuditi se kako vaš kabel ne ulazi u konektor ili kako konektor uopće ne ulazi u kliješta za krimpanje od milja zvana - krimpcange  .

Znači, vodite računa koji tip kabela, koji presjek i koja namjena, pa shodno tome i konektori (i kliješta).

[mrezni]

Osim RJ7, RJ9, RJ22, RJ11 (telefonski) i RJ12 tu su i nama interesantni  - RJ45 konektori.

Puna oznaka konektora za 10/100/1000Base-T ethernet kabel je RJ45 8/8  ili 8P8C.
Zašto sam naveo puni naziv?
Sjetite li se komunikacijske opreme (ADSL routera) koje su dijelili naši telekomi prije 10+ godina vjerojatno ste vidjeli kabele s Rj45 konektorima koji nisu imali svih 8 (c) od svih 8 (p) nego samo 4 pina od mogućih 8.
Takav kabel je mogao raditi samo s 10 ili 100 Mbit opremom kojoj je dovoljno svega 2 parice, odnosno 4 kontakta (tx+/- rx+/-). Jeftiniji je jer sadrži 50% bakra, a kabel sa 8 vodiča toj opremi ionako ne bi ništa značio. Stavite li takav kabel na gigabitnu opremu kroz njega nećete dobiti više od 100Mbit niti će raditi PoE.

Jedno vrijeme su i neki proizvođači DSL opreme DSL signal voljeli "puštati" kroz RJ 45 8P2C konektore, rabeći samo 2 srednja kontakta.

Zato pripazite što koristiti, nije dovoljno uzeti prvi "široki" konektor.

RJ45 kabeli se mogu podijeliti i na oklopljene i neoklopljene (za S/FTP ili UTP), po debljini, po kategoriji, i po načinu montaže. Postoje i toolless izvedbe za koje ne trebate kliješta. U praksi su to često razne industrijske oklopljene izvedbe Cat.6/7 konektora, Za pripremu kabela i parica ionako već trebate nešto alata, a "obični" konektor i pregibnica koštaju u opsegu par lipa do par kuna dok se toolless konektori koje spominjem u prosjeku cijenom kreću oko 60-90kn. Da, dobro ste pročitali  . 2 konektora koštaju više nego jeftinija kliješta za krimpanje.  BTW, kliješta imali ili ne, ne koriste se na ovim toolless konektorima  .

Idemo malo vidjeti konektore:



Na slici gore lijevo u raznim bojama vidimo pregibnice. Pregibnica je zaštita za kabel koja konektor štiti od ulaska prašine i vlage, drži kabel "na miru" i donekle ga drži da se ne iščupa iz konektora. Moj savjet je koristite pregibnice. Savjet iz prakse kaže - navucite pregibnicu na kabel na vrijeme (prije nego uopće počnete guliti kabel) i što je isto zgodno - okrenite je na pravu stranu  Da mi je piva za svaki put kad sam zaboravio navući pregibnicu ili je okrenuo na pogrešnu stranu - to bi bila fešta  .

Ispod njih redom vidite 2 slična konektora. Oba konektora su SFTP konektori, s tim da ovaj desni ima još dodata uha kojima se uhvati oko mase i kabela i spriječava čupanje kabela iz konektora i bolje prenosi masu sa opleta. Pogledate li detaljnije ispod konektora se vide 2 kvadra sa rupicama. Ovdje se radi o SFTP konektorima Cat.6. Kod tih konektora se žice terminiraju tako da se precizno odrežu na točnu duljinu, uvedu u taj "češalj" tj. kvadar sa rupicama i onda se sve skupa umetne u konektor. Kod Cat.6 ili Cat.7 kabela postoje vrlo stroga pravila i detalji koji utječu na kvalitetu kabela, a kabel pada na testu (mjerenju) ako fušarite.

Slijedeća 3 konektora su Cat.6 SFTP industrijski toolless konektori. To su oni "jeftini". Svaki model ima neke svoje zakonitosti, a već nakon što montirate drugi, dalje ih možete montirati cijeli život. Dosta ih koristimo na raznoj "ozbiljnoj opremi", osobito s kolegama automatičarima za razne PLC uređaje, regulatore i sl.

Slijedeći bijeli konektor je cijeli plastičan i također je toolless. Postoje u Cat.5 i Cat.6 izvedbi, no nisu S/F izvedba. Eventualno se u praksi dovijemo tome tako da kod blankiranja ostavimo dulji oplet (12-15cm), usučemo ga i zašarafimo nekamo pod masu. Cijena se kreće negdje između 20 i 25kn, a glavna prednost mu je što je ovo jedini konektor koji sam pronašao da ide na sve Cat.5, Cat.6 i Cat.7 kabele svih debljlina ukoliko trebate direktan spoj u uređaj. Primjerice instalacija je Cat.6 i treba fiksna veza direktno kroz instalacijsku kutiju kamere - u nadzornu IP kameru. Tada ovaj konektor vrhunski obavlja posao.

Pored njega se nalazi obični Cat.5 SFTP konektor za normalnu AWG24 debljinu tj. presjek, običnog SFTP kabela koji možete kupiti u svakoj trgovini i stisnuti svakim kliještima.

Ljepotan iz kojega viri komad zelenog kabela je specijalni konektor za automatiku. Zapravo nije po ničemu specijalan osim po tome da je to 8p4c izvedba, koristi se za ProfiNet (dakle - opet Ethernet) i izmislio ga je Siemens (kao i onaj zeleni kabel koji viri iz njega). Upravo zbog ovoga "Siemens" i kabel i konektor koštaju da se use**te, a po ničemu nisu posebni, osim što je to privatni "standard".

Slijedeći je klasični, najobičniji RJ45 8p8c AWG24 UTP konektor.
Pored njega su još dva identična RJ12 6p4c konektora za telefoniju ili neku posebnu namjenu.




Ovdje je primer navedenog Siemens konektora. Vidjet ćete i drugačije boje i presjek žica,



Lijepo se vidi i kako ga moji kolege nisu spojili propisno, gdje su rupice na vanjskom plaštu trebao se nalaziti oplet.
Nakon što se uvedu svi vodovi u uvodnice kabel se stisne rukom (u praksi - papagajkama), sve se zabravi jednom okretnom bravicom i - gotovo.

[mrezni]

Ono što zbilja treba znati je da postoje dva standarda koji definiraju raspored žica u ethernet kabelu.

To su standardi TP568A i TP568B. Gotovo se radi o istom standardu, no istovremeno postoji i ogromna razlika.

Ti standardi između ostalog definiraju raspored parica i položaj žica na pinovima, odnosno koji signal putuje kroz koju žicu.

U Europi se koristi TP568B, u Americi i Aziji se koristi TP568A.

Oba standarda u konačnici daju isti rezultat. Što uđe s jedne strane jednako izađe i sa druge strane,  jednak je raspored signala na pinovima, razlika je tek u paricama koje koristimo.

Sve dok s obje strane kabela koristimo isti standard imamo normalni kabel za povezivanje mrežnog i terminalnog uređaja ili patchiranje. Taj kabel se još naziva straight-trough ili patch kabel. Njime se povezuju dva patch panela, panel na switch, router, računalo, računalo na switch, router, IP kamera ili WiFi AP na switch. Što uđe - jednako sa druge strane izađe (1 na 1, 2 na 2 i tako dalje).

Ukoliko sa jedne strane koristimo TP568A, a sa druge TP568B signali će se "ispreplesti".  Taj "ukriženi" kabel je posebna vrsta kabela i služi za direktno povezivanje dva terminalna uređaja. Primjerice, za povezivanje dva računala direktno jedno na drugo bez switcha, za povezivanje računala na mrežni printer, što god, no bez mrežne opreme u sredini.

Takav kabel se zove crossover kabel, a stariji će ga se sjećati iz vremena prije LAN partija , Doom, DukeNukem ili UT igranja na dva računala kad je čak i 4 portni 10Mbit switch bio rijedak kućni inventar.

U međuvremenu je većina iole normalne opreme počela koristi MDI/MDX detection, odnosno sami znaju nanjušiti kakva oprema se nalazi s duge strane i znaju se sami prilagoditi rasporedu što crossover kabel sve više čini suvišnim.
Ako oprema nije MDI/MDX aware onda imate problem ako ste prikopčali krivi kabel.

Navedena oprema zna sama iskoristiti pinove i "okrenuti" ih kako treba, no ako vi pomješate pinove u neki drugi raspored koji nije kombinacija TP568A/B tada pomažu samo cvikcange i novi konektor.

I opet naravoučenje iz prakse - nikada ne kupujte konektore "na broj", tipa samo 2 ili samo 4, uzmite minimalno 2-3 viška. Vjerujte, samo jeda žičica koja pobjegne, zamjeni se raspored ili malo odlutaju misli u poslu (ljestve, bina, vruće, buka, zgodna kolegica, gablec, zovu vas na kavu, nadopuni niz...) i ode spoj i konektor nepovratno u piksu marmelade.

Pinovi na konektoru se označavaju (broje) tako da se okrenu od sebe i "na leđa". Prvi je onaj skroz lijevi.  (kod utičnica je obrnuto i to pravilo vrijedi u cijelom svijetu elektronike).

Raspored po TP568A je:
1. bijelo zelena
2. zelena
3. bijelo narančasta
4. plava
5. bijelo plava
6. narančasta
7. bijelo smeđa
8. smeđa

Raspored po TP568B kaže:
1. bijelo narančasta
2. narančasta
3. bijelo zelena
4. plava
5. bijelo plava
6. zelena
7. bijelo smeđa
8. smeđa

Postoje i neki drugi rasporedi (gigabit crossover, injecting i sl.)

Pitanje je što ako bi spojili parice u nekim drugim bojama, bi li radilo?
Naravno da bi, kabel ne zna koja je koja boja. Radilo bi sve dok se poštuje da prva parica povezuje pinove 1,2, dok druga parica povezuje 3,6, i preostale dvije povezuju 4,5; 7,8.
Na manjim brzinama i duljinama radile bi čak i "razparene" parice, sve dok se poštuje poredak signala po pinovima, no to nije ispravno i ne treba to raditi.

Problem nastaje kad netko dođe iza vas, dok netko odsiječe kabel i stavi drugi konektor. Tada na red dolazi poznavanje religije/teologije.

Recimo da je to u rangu pitanja što ako pustim fazni vod preko žutozelene žice, hoće li raditi? Hoće, ali tanda problem dolazi nakon vas (čak i vama samima nakon nešto vremena).

[mrezni]

Što nam treba od alata?



To ovisi o konektoru i kabelu.
Ponekad će trebati samo skalpel i cvikcange (toolless), u praksi će trebati i papagajke dok se hardcore elektroinstalateri kunu samo u kombinirke.

Za većinu konektora koji se krimpaju (prešaju) trebate posebna kliješta za krimpanje RJ45 konektora. Postoje jeftina, postoje srednja, postoje i skupa (50$ na više). Sve ovisi koliko mislite platiti i raditi.

Preporuka broj 1 - ne kupujte "škarasti" tip krimpcangi. U 25 godina ni jedna kliješta tog tipa nisu bila dobra. Ne prešaju ravnomjerno, jedan kraj zna ostati u zraku ili nešto podrobe. Ta kliješta su često dio raznih "networking" setova i dolaze uz testere i bježite od njih.

Preporuka broj 2 - bez obzira za koje sve konektore, standarde, izvedbe i debljine kliješta "hvalila" u praksi ne znate odgovaraju li sve dok konektor ne stavite u njih. Neka imaju zub za prešanje FTP spojnice, neka imaju predebel ili pomaknut drugi zub za gnječenje konektora (onaj dio što jednokratno upada u konektor nasuprot žicama), u neke ne ulazi Cat.6, nekima smeta lim za FTP iako je to tek 0,25mm razlike itd, itd.

Imamo po 3-4 kliješta koja nam pokriju 5-6 vrsta konektora za krimpanje.

Trebate alat za guljenje kabela, alat za odsijecanje i alat za prešanje (kod krimp. konektora).

Netko je vješt sa kombinirkama, netko sa skalpelom, a ima ih bogme koji nisu vješti s ničime  .

Na slici ćete vidjeti jedan žuti alat. Taj alat je vrlo zgodan za blankiranje. Zagrizete s njime oko kabela i prstom napravite jedan krug. I to je to, prvi prsten na kabelu je blankiran brže nego skalpelom, da ne kažem o "majstorkim" zahvatima cvikcangama.

[mrezni]

Izravnamo kabel, stavimo pregibnicu (u pravom smijeru) i krećemo s blankiranjem kabela.

Na kabelu se ne štedi. Na duljini se ne štedi, ni kod blankiranja ni kod kabliranja. Najskuplji kabel je onaj - prekratki.

Prvi prsten siječemo (blankiramo) nekih 35-40mm od kraja kabela.



Zasiječemo prsten, malo klimamo plašt lijevo-desno i povučemo (sazujemo) .



Kad sazujete plašt na 99% kabela to će izgledati ovako:


Osim vodova u foliji, pvc foliji, folije i sl uočiti ćete i jednu svilenu nit tj. konac.

Što njime rade profesionalci? Otrgnu konac i ostave ga za čistiti zube, a dalje poravnaju žice i pola posla je gotovo!
Da, to je česta greška i to zbilja rade "PROFESIONALCI" pisano s krajnjom dozom cinizma.

Nit (konac) koju vidite je takozvanja nit za guljenje i njom se rasijeca kabel.  Ovih prvih 40mm koje ste blankirali zaboravite - to se ne koristi i to se siječe, a ako su žice oštećene pri blankiranju (ništa neobično) oštećene su na nevažnom dijelu. Opet, da mi je piva za svaki konektor na koji sam naišao neispravan jer su žice zarezane čak i minimalno skalpelom i nakon par pregibanja samo puknu i ostanu u izolaciji i onda malo radi - malo ne radi.

Uhvatite kabel za vrh i povucite konac tako da rasiječe novih 30-50mm. Previjete kraj vanjskog plašta i pažljivo ga obrežite cvikcangama.



Ako sve radite kako treba kabel sad izgleda ovako:


Možete obrezati konac, sačuvajte ga za poslije gableca, ako ostane što od ćevapa između sjekutića 

Sada idemo razmotati oplet i foliju. Oplet upredemo (zapamtite, dovoljna je samo jedna licna da podleti nekamo i napravi kratki spoj na masu), a na istu stranu odvojimo i punu bakrenu žičicu ako je kabel ima. Folija će u većini slučajeva puknuti, no nije nam više bitna. Kao što sam već pisao, ako kabel ima "šarene" žice koje nisu dvobojne nego bijele jako dobro pazite kojem paru pripadaju. Eh da mi je piva svaki put... znate već, zar ne?

Radimo straight Cat.5e SFTP kabel, držimo se TP568B standarda. Sve dok ne zatrebate crossover kabel zaboravite da išta drugo postoji osim rasporeda koji počima sa bijelo/narančasto - narančasto. OK?

"Razbrojite" parice  (izraz je ostao od TK kabela koji se razbrajaju, ovaj se samo "organizira") tako da prvo imate narančastu, potom zelenu, plavu i desno smeđu.



Dolazimo do trenutka gdje treba razdvojiti parice i sve ih poravnati.


Raporedite žice prema rasporedu. Pazite, slijed uvijek počinje "šarenom" tj. bijelo-nekom bojom osim na pinovima 4 i 5. Prvo ide plava, potom ide bijelo-plava!



Žice su "kovrčave" i treba ih izravnati. Neki to čine prstima. Provjerena metoda je uzeti manji šarafciger (obavezno zaobljen, nikako oštar) i njime se "na nož" izvuku žice.



Dio koji slijedi je najvažniji. Ako treba i 10 puta provjerite stoje li žice lijepo poravnane po rasporedu.

[mrezni]

Ovisno o konektoru duljina žica varira od 1 do 3mm.
Još jednom, provjerite raspored žica, odmjerite žice i ravno ih odrežite.

Kod Cat.6 kabela s uvodnicom razlika je što se žice prvo uvedu kroz rupice, blok se prevuče na duljinu i potom se sve odreže i umetne u konektor. S obzirom da tu žice idu cik-cak u dva reda može pomoći trik da žice odrežemo u koso tako da onda "nabadamo" jednu po jednu od najdulje do najkraće.

Mi ovdje radimo Cat.5E i držimo se gore napisanog, provjerimo raspored, odrežemo sve na duljinu. Žičicu za uzemljenje i pletenicu zabacimo uz kabel.



Pletenicu omotamo silazno s ostatkom žičice mase.
I još jednom provjerimo raspored žica...


Napokon je sve spremno. Uhvatimo koneltor u lijevu ruku s pinovima prema sebi (prvi pin - lijevo). Oprezno uvedemo kabel u konektor tako da svaka žičica ulazi glatko bez uvijanja ili savijanja u pravilni kanal (rupicu). Sve žice mojraju ući skroz do kraja do samog vrha (kraja kanala). Kod SFTP kabela treba malo vještine da se ugura pletenica i prsten napravljen od žičice uzemljenja sjedne pod metalni kraj konektora.



To bi trebalo izgledati ovako kao na slici (ako ne i bolje).
Pogledajte pažljivo sliku, unatoč svom pisanju i opominjanju zelena i bijelo-plava su zamijenile mjesta. Dogodi li se to izvucite sve van i popravite raspored. Ako ne možete ponovno blankirajte i sve ponovno. Ovo je točka bez povratka, zeznete li sad u idućem koraku ste upropastili i konektor,a k tome opet morate sve ponovno.

S druge strane konektor treba izgledati ovako:



Napokon smo došli do svečanog trenutka.
Umetnemo konektor u kliješta, postavimo ga da sjedne na svoje mjesto (klikne) i potom potpuno do kraja pritisnemo kliješta.



Iako kliješta dovoljno zagrizu u jednom tiskanju godine iskustva, a vjerojatno i OCD zahtjevaju da svaki konektor stisnem točno 3 puta  . Tješi me da to radi i većina kolega.

Konektor izvadimo van , pogledamo je li je sve OK i gotovo je, možemo odahnuti. Bar dok ne napravimo testiranje.

Koliko jako treba stisnuti kliješta, koliko puta i treba li do kraja ili postoji jedan fini korak gdje treba otpustiti to je nešto što znamo tek kad smo upoznali svoja kliješta. Svaka su drugačija i treba malo uhvatiti vještinu. Neka su znala lomiti konektor, druga pak ne stisnu pinove do kraja, treća pak previše stisnu pinove u plastiku... Kažem, treba probati i uvježbati.